Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Sveti Lovrinac, tvrdi grad oko 3,2 km sjeveroistočno od Podgrađa. U lat. izvorima spominje se pod imenima Szentlőrinc i S. Lorencz. Poznat i pod imenom Sv. Lovrincgrad. Vjerojatno ga je sagradila plemićka obitelj Horvat najkasnije tijekom druge pol. XIV. st. U izvorima se prvi put spominje 1387., kad ga dobiva palatinska grana Gorjanski nakon što ga je ug.-hrv. kraljica Marija oduzela Horvatima zbog sudjelovanja u protudvorskom pokretu protiv nje i njezina supruga Sigismunda Luksemburgovca, poslije kralja i cara. U rukama palatinske grane Gorjanskih ta je utvrda sve do 1481., kad su izumrli u muškoj liniji. Potom je u posjedu Blaža Raškaja, koji ju je 1491. prepustio Gerébima od Vingárta u zamjenu za posjed Libercse u Nogradskoj županiji u Ugarskoj. U rukama Geréba utvrda je do 1503., kada ju je Petar prepustio svojemu familijaru Stjepanu Kesserűju. Pod osmansku vlast pala je 1526. i ubrzo bila napuštena. – Ostatci utvrde leže uz lijevu obalu rijeke Bosuta, nedaleko od hrvatsko-srpske granice, na položaju koji lokalno stanovništvo naziva Grac. Prema neznatnim ostatcima i snimci lokaliteta iz zraka nastaloj 1968. tijekom cikličkoga snimanja, to je bila srednje velika utvrda, vanjskih dimenzija 150 m × 72 m. Od nekadašnje utvrde očuvala se tek zemljana uzvisina nepravilne trokutaste osnove dugačka 37 m i široka 26 m, vrhom okrenutim prema sjeveru, koja je sa zap. strane bila branjena koritom Bosuta, dok su je s preostalih triju strana opasivali obrambeni jarci međusobno razdvojeni zemljanim nasipom, danas u cijelosti uklonjeni intenzivnom zemljoradnjom.  

Izvor: Krešimir Regan - Vlatka Dugački - Leksikon Utvrda Hrvatske