Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Gradišče kraj Podruta

Na južnim obroncima Ivanščice, neposredno iznad sela Podrute, na vrhu omanjeg brježuljka zvanog Gradišče nalaze se ostatci utvrde.230 Svojim položajem utvrda je nadzirala južni ulaz u Belski dol, prijevoj kroz gorski masiv Ivanščice. Ostatci ove utvrde nalaze se na području koje je tijekom srednjeg i novog vijeka bilo u sastavu grebengradskog vlastelinstva.

Kao što je to slučaj i s drugim utvrdama na tlu Hrvatskog zagorja, ni za Gradišče nemamo u dokumentima podataka koji bi sa sigurnošću uputili na vrijeme njezine izgradnje. No na temelju smještaja uza samu zapadnu granicu grebengradskog vlastelinstva prema vlastelinstvima Gotalovec i Bela, nema sumnje da su naručitelji njezine izgradnje bili gospodari Grebengrada. Jesu li bili članovi obitelji Grebenski (1277–1327, 1357–1445. i 1488–90.), slavonski banovi (1327–57) ili Vitovci (1445–88), ne može se, na žalost, ničim argumentirati.

S obzirom na smještaj ove utvrde u neposrednijoj blizini gotalovečkog vlastelinstva te sukoba Nikole i Ivana Grebenskog s Nikolom Gotalom 1404. ili 1405. godine, u kojem je Nikola Gotalovečki poginuo, ipak je najizglednije da su ovu utvrdu bespravno sagradili Grebenski početkom XV. st., te da je njezina izgradnja mogla biti povod svađi i potom oružanom obračunu, u kojem je poginuo gospodar Gotalovca. Stoga nije bez uporišta teza da je upravo Gradišče kaštel Hermana i Nikole Grebenskog, koji su porušili hrvatski banovi Pavao Bissen i Pavao od Peći po nalogu hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda Luksemburgovca kao kaznu za ubojstvo Nikole Gotala. Je li Gradišče bilo obnovljeno nakon što je Herman Lorantffy Grebenski 1415. od Sigismunda dobio neograničeno pravo gradnje kamenih i drvenih plemićkih gradova, kaštela i drugih utvrda na svojim slavonskim posjedima, bez arheoloških istraživanja ne može se utvrditi.

Ostatci utvrde leže na vrhu s triju strana strmoga stožastog brježuljka, koji se uzdi- že nekoliko stotina metara istočno od ceste Podrute – Bela i podrutskih zaseoka Benki i Bačani. Riječ je o manjem obrambenom kompleksu veličine 70 x 30 m. Najbolje se očuvala obrambena graba, koju sa sjeverne, istočne i zapadne strane opasuje ovalni zemljani humak s krunom gradišta dimenzija 45 x 15 m. S južne strane nije bilo potrebe za grabom jer je utvrdu štitila strma padina. Po cijelom rubu humka naziru se skromni ostatci suhozida, koji su najbolje sačuvani na njegovoj istočnoj strani. Po sadašnjem stanju očuvanosti ne može se zaključiti jesu li to ostatci kamenom zidanog bedema ili kameni temelji palisadnog bedema.

Po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji tlocrta, utvrdu na brdu Gradišče svrstavamo u skupinu visinskih jednodijelnih gradišta, koja se grade na prirodno istaknutom položaju kao privremene ili stalno naseljene uporišne točke tijekom cijeloga razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka te početkom novog vijeka (XI. – XVI. st.).

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja