Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Ladislav – Gradina

U literaturi se u Velikoj Trnavi spominje „gradina“ četverokutna oblika čije je središnje uzvišenje obraslo šipražjem po čemu je i dobila ime Šumica. Opkoljena je s dva bedema i jarka, pri čemu je vanjski većim dijelom izravnan (Vikić, Gorenc 1969: 22). Na tom položaju nije prigodom obilaska locirano gradište, već je utvrda koja bi odgovarala ovome opisu pronađena oko 700 m sjevernije, na području koje već pripada selu Ladislav, općina Hercegovac, (katastarska općina Ladislav), Bilogorsko-bjelovarska županija.20 Vikić i Gorenc navode i u samome Ladislavu, no na zapadnome kraku sela, još jedno gradištekoje opisom ne odgovara ovome predstavljenome u ovome članku. To gradište na širem zapadnome području Ladislava pregledom terena i anketiranjem stanovništva ovom prigodom nismo uspjeli locirati.

Utvrda Ladislav – Gradina nalazi se na blago povišenom terenu u nizini, neposredno uz cestu Ladislav – Velika Trnava, tik južno uz današnju farmu, u zapuštenom šumarku zaraslom trnjem i raslinjem.

Središnje uzvišenje kvadratičnog tlocrta (oko 40 x 40 m) ima izrazito naglašene, zaobljene uglove koji sugeriraju ugaone kule ili stražarnice (najbolje su očuvane one na JZ i JI). Sam središnji dio blago je udubljen dok su mu rubovi povišeni. Uzvišenje je vrlo oštećeno, osobito se to očitava na sjevernoj strani i sjeverozapadnome uglu gdje se uočava da je do oštećenja moglo doći uslijed vađenja pijeska za građevinske potrebe. Jarak, širine 10 m, koji okružuje utvrdu duboko je iskopan (dubina jarka od okolnog terena iznosi 2 – 3 m, a u odnosu na središnje uzvišenje dubina mu iznosi 3,5 – 4 m), a na okolnim vanjskim stranama uglavnom nedostaje bedem ili je velikim dijelom izravnat. Tragovi drugog bedema koje spominju B. Vikić i M. Gorenc nisu uočeni. Također, za pretpostaviti je da bedem ukoliko je i postojao, nije bio visok i da je zemlja izbačena iz jarka bila dijelom prebačena i na samo središnje uzvišenje te je uslijed toga došlo do njegovog blago povišenog rubnog pojasa, ukoliko, dakako, a što je vrlo vjerojatno, povišeni rubni pojas središnjeg uzvišenja ne krije ostatke neke zidane arhitekture. Inače, središnje uzvišenje ne nadvisuje okolni teren, osim na zapadnoj strani kojom teče današnja prometnica koja je i uništila jarak na tome dijelu. Preglednost površine je bila izrazito loša, tlo je pokriveno šumskim lišćem te nije pronađen niti jedan ulomak keramike koji bi nam pobliže datirao lokalitet, no na osnovi njegova položaja i tlocrta, za očekivati je da se radi o utvrdi iz razdoblja samog izmaka kasnog srednjeg vijeka ili iz ranog novog vijeka (kraj 15. i 16. st.).

Tatjana Tkalčec: Rekognosciranje srednjovjekovnih gradišta na području bilogorskog kraja i Zapadne Slavonije 2011. g.