Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Gotalovec

Ostatci kasnosrednjovjekovne utvrde i kasnijeg dvorca Gotalovca nalaze se na lokalitetu Marof, u omanjem šumarku sjeverno od ceste Pršuni – Mešnjaki, oko pola kilometra sjeveroistočno od crkve sv. Petra. Isprva je bilo utvrđeno sjedište istoimenoga plemićkog posjeda, a poslije dijela veleposjeda obitelji Erdődyja na jugoistočnim padinama Ivanščice.

Kao utvrđeno obiteljsko sjedište podigla ga je najvjerojatnije tijekom prve četvrtine XV. st. plemićka obitelj Gotal, po kojoj je i dobio ime,218 a prvi se put spominje 1431. godine u ispravi kojom se reguliraju granice posjeda utvrde Bela, Grebengrad i Gotalovec. Iako se ova utvrda u popisu poreza iz 1598. naziva kaštelom (Castellum Gottalowcz), čini se da ju ni sami Gotali nisu smatrali dovoljno snažno utvrđenim kompleksom, jer su zbog osmanske prijetnje svoj obiteljski arhiv prije 1481. godine sklonili u susjednu utvrdu Belu, gdje je na žalost izgorio.

Nakon što se 1606. godine stabilizirala osmansko-habsburška granica, započelo je duže razdoblje mira, tijekom kojeg su Gotali u dva navrata pregrađivali svoju utvrdu u plemićku kuriju, o čemu svjedoče natpisi s njegovih zidova. Tako je 1618. godine Nikola Gotal dao izvesti neke radove na stražnjem dijelu ovog kompleksa, dok je njegov potomak i imenjak Nikola Gotal 1678. izveo radove na njezinih sjevernoj strani.

U rukama Gotala ova je utvrda bila sve do 1740. godine, kad je umro Emerik Gabrijel, zadnji muški potomak ove stare zagorske obitelji. Njegove posjede naslijedila je udovica Jelena (Helena) Rozalija Somogy, koja se preudala za Baltazara Bedekovića Komorskog iz varaždinske grane. Što se potom događalo s Gotalovcem, dokumenti ne bilježe. No već 1767. godine on se nalazio u posjedu obitelji Petković, da bi potkraj XVIII. ili početkom XIX. st. prešao u ruke Erdődyja, koji su ga pripojili susjednomu grebengradsko-novomarofskom vlastelinstvu. Sudeći po natpisu sa zida iz 1824., a vrlo vjerojatno i natpisu sa zaglavnog kamena ulaznih vrata iz 1822. godine, Stjepan Erdődy izveo je zadnju pregradnju Gotalovca. Njome je u cijelosti bila završena njegova transformacija u dvorac, čiji nam je tlocrt sačuvan na katastarskoj snimci iz 1864. godine. Budući da je već na crtežu iz 1888. prikazan kao ruševina, vrlo je izgledno da je godine 1880. potres jako teško oštetio dvorac, koji nakon toga više nije popravljan. Njegovi zadnji ostatci uklonjeni su 1912. godine te iskorišteni za gradnju obližnje ceste.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja