Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Koštelj kraj Velikog Kalnika

Ostatci Koštelja nalaze se oko dvije stotine metara južno od bedema Velikog Kalnika, na maloj zaravni koju danas na pola presijeca seoski put.

Nakon što je smrću Nikole Alapića 1585. izumrla ova obitelj u muškom koljenu, njegove sestre Barbara, udovica bana Petra Erdődyja, Margareta, supruga Franje Orehovačkog od Svetog Petra i Ana Marija, Nikolina kći i supruga Petra Draškovića iz ljutomerske grane, pokrenule su na sudu spo o nasljedstvu bratovih imanja, koji je dovršio tek 1608. godine rimsko-njemački car i hrvatsko-ugarski kralj Rudolf II. Habsburgovac. Kako je dugovao Alapićima 13.000 forinti, Rudolf je prepustio Brezovicu i Gregurovec Tomi i Petru, nasljednicima Barbare Erdődy, Vukovinu i polovicu Velikog Kalnika Marijani i Petru Draškoviću, a drugu polovicu Margareti i Franji Orehovačkom (Orehoczy).

Budući da je plemićki grad Veliki Kalnik u toj podjeli pripao Draškovićima, Ladislav stariji (1598–1644), sin Franje i Margarete Orehovački, sagradio je u nepoznato doba između 1615. i 1644. godine Koštelj kao sjedište svoje obitelji na velikokalničkom posjedu, a koja se u dokumentima jedini put spominje 1685.345 Poslije je Koštelj prešao u posjed Patačića, koji su ga, po starim istraživanjima, napustili 1775., a po novim prije 1731. godine. S vremenom je razgrabljena njegova kamena građa, tako da su se od Koštelja sačuvali tek temelji, koji su slučajno otkriveni 1988. te dijelom arheološki istraženi.

Ostatci Koštelja leže na južnoj padini Kalničke gore, na maloj zaravni koju s istočne, južne i zapadne strane omeđuju blage padine, tako da je pristup bio moguć sa svih strana. Iako je u arheološkim istraživanjima otkopana tek istočna polovica ove utvrđene rezidencije, oni su dostatni da se zaključi kako se radi o manjemu utvrđenom kompleksu, najvjerojatnije kvadratnog tlocrta, dimenzija 35 m x 35 m, s unutrašnjim dvorištem i jednom polukružnom ili cilindričnom kulom u jugoistočnom uglu, te manjom kvadratnom građevinom oslonjenom s vanjske strane na istočni bedem, za koju je Homen pretpostavio da pripada ulaznoj kuli.348 Na istočni vanjski bedem još se naslanjaju dva istaka kvadratnog tlocrta nejednake veličine i nejasne namjene, moguće ostatci konstrukcije dimnjaka ili zahoda.

Kako je ovom kompleksu pristup moguć sa svih strana, vrlo je izgledno da se u nasuprotnu sjeverozapadnom uglu mogla nalaziti još jedna polukružna kula i da je cijeli kompleks bio opasan obrambenom grabom. Po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji tlocrta, Koštelj svrstavamo u skupinu brježuljkastih renesansnih reduciranih kaštela talijanskog tipa, koji se na području Hrvatskog zagorja grade kao protuosmanske utvrde od druge polovice XV. do XVII. st., a koji je tijekom XVIII. st. mogao biti pregrađen u duhu baroknoga rezidencijalnog graditeljstva.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja