Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Tepčina Špica

Na jednom od vrhova sjevernih padina Medvednice, oko 3,5 km jugozapadno od prijevoja Laz, na položaju Tepčina Špica nalaze se ostatci srednjovjekovne utvrde, koja je u stručnoj literaturi dobila ime Tepčina Špica po nazivu vrha medvedničkog ogranka na kojem leži. U srednjem vijeku nalazila se na području bistričkoga plemićkog posjeda obitelji Aka, a potom istoimenog vlastelinstva u rukama različitih obitelji.

Kao što je to slučaj s brojnim drugim zagorskim utvrdama, ni o ovoj utvrdi nemamo podataka u dokumentima o njezinu utemeljenju i graditeljima. Dok Vladimir Sokol smatra da se radi o još jednoj kasnoantičkoj utvrdi podignutoj za kontrolu nedalekog prijevoja preko Laza, odnosno stražarnici iz doba kasne antike, na putu koji je iz današnjeg Ptuja vodio preko Medvednice i Andautonije do Siska, Milovan Buchberger misli da se radi o refugiju iz vremena provale Tatara 1241–42. ili osmanske navale na hrvatske zemlje u XV. i XVI. st.

Iako se bez arheoloških istraživanja ne može donijeti konačan zaključak, longitudinalni položaj utvrde na nedostupnome, a istovremeno vrlo dominantnom položaju visoko i duboko u medvedničkom masivu, s kojeg se pruža pogled ne samo na cijeli stubičko-bistrički kraj i obližnje utvrde Bistricu i Pinju već i na prigorske utvrde Gradac i Gradišče iznad Blaguše i Kašine na južnim padinama Medvednice, više govori u prilog njezinoj izgradnji u XIII. ili početkom XIV. st., nego u vrijeme prodora Osmanlija od druge polovice XV. st. nadalje, premda se ne može odbaciti ni mogućnost postojanja starije utvrde na tom mjestu. Prema lokalnoj predaji, koju je u svojem vodiču po Medvednici zabilježio Branimir Gušić, ovu je utvrdu utemeljio neki Kara, po kojem selo ispod utvrde još uvijek nosi ime.

U prilog tezi o starijem porijeklu ove utvrde govori i sam naziv lokaliteta, koji je izveden od naslova tepčije, visokoga dvorskog dostojanstvenika i službenika na hrvatskom dvoru u drugoj polovici XI. st. A upravo je to vrijeme kad velikim prostranstvima između sjevernih padina Medvednice i južne obale rijeke Krapine sve do Sutle vladaju članovi ugarskoga roda Aka još od vremena prodora ugarskog kralja Ladislava u savsko-dravsko međurječje početkom 90-ih godina XI. st. Kako na području njihove velike državine (veleposjeda) nije pronađena ni jedna utvrda starija od kraja XIII. st., a da na temelju analogija s drugim velikim obiteljima na području Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva znamo da su morali imati barem jedno utvrđeno sjedište u koje su se članovi obitelji mogli skloniti u slučaju opasnosti, postavlja se pitanje možemo li ostatke utvrde na Tepčinoj Špici identificirati kao rodovski plemićki grad Aka.

Danas je Tepčina Špica zapravo naziv vrha s triju strana strmoga brdskog izdanka na sjevernim padinama Medvednice, koji se uzdiže oko tristotinjak metara južno od zagorskog sela Karivaroš. Sam vrh ustvari je mladom šumom obrasao dugački i uski ravnjak, koji se od zapada prema istoku proteže u dužinu od oko 90 metara, dok mu najveća širina iznosi približno 30 m. Iako se danas od arhitekture ove utvrde raspoznaju tek ostatci bedema uklopljenog u zemljani nasip duž jugozapadnog ruba ravnjaka u dužinu od nekih tridesetak metara, kao i ostatci zidova kružne građevine na omanjem humku na jugoistočnoj strani lokaliteta, zahvaljujući dvjema skicama ostataka utvrde iz 1923. i 1930.620 znamo da je to bila dugačka i uska utvrda ovalnog tlocrta, što se sastojala od jezgre i vanjske utvrde, koja je svojim bedemima čvrsto zatvarala prostor zapadno, sjeverno i istočno od jezgre formirajući dugačko i usko vanjsko dvorište. Oko 50 m u smjeru istoka nalazili su se ostatci crkve sv. Apoštola. Ti ostatci bili su vidljivi još 1950. godine.

Po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji tlocrta, ovu utvrdu svrstavamo u skupinu visinskih plemićkih gradova izduženog (longitudinalnog) tlocrta, koji se grade na izduženim grebenima ili brdskim odvojcima tijekom XIII. i XIV. st. u razdoblju romanike.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja