Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Bedenica – Svi sveti

Župna crkva Svih svetih leži u Bedenici, malenome općinskom središtu 8 km sjeverno od Svetog Ivana Zeline. U srednjem i novom vijeku crkva u Bedenici  nalazila se u sastavu moravečkoga plemićkog distrikta, u sklopu kojega je ostala sve do ukidanja kmetstva 1848. godine.

U dokumentima se ova crkva prvi put spominje 1409. godine u naslovu župnika Sebastijana, zatim ponovno 1445. u nekome sudskom spisu, dok se tek 1574. godine njezin smještaj navodi u Bedenici. Današnji oblik dobila je u XVI. st., kad je zbog iznimna strateškog položaja utvrđena dogradnjom zvonika i zazidavanjem prozora, čime je pretvorena u sigurno pribježište lokalnog stanovništva u slučaju iznenadnog prodora osmanskih pljačkaša (akindžija). Nakon što je pomicanjem granice Osmanskog Carstva daleko na Savu i Dunav potkraj XVII. st. nastupilo duže razdoblje mira, crkva je temeljito pregrađena u baroknome stilu.

Bedenička crkva nalazi se na izduženome i uskome zemljanom brježuljku s triju strana strmih padina, tako da joj je prilaz najlakši iz smjera zapada. To je velika izdužena jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem pojačanim potpornjacima, baroknom kapelom i sakristijom na južnoj strani te zvonikom na zapadnoj strani. Sam zvonik najimpresivnija je građevna cjelina cijeloga kompleksa. Podignut je kao visoki toranj kvadratnog tlocrta, koji svojom masivnošću i zatvorenom formom jasno pokazuje da je obrambena građevina. Učvršćen je dvama jakim ugaonim potpornjacima.

U prizemlju zvonika nadsvođeni je ulaz u crkvu, dok se njegovim gornjim razinama isprva pristupalo kroz vrata na prvom katu, do kojih je vodilo drveno stubište. Druga razina zvonika rastvorena je tek jednim manjim otvorom neposredno iznad ulaza, treća i četvrta razina sa sjeverne, zapadne i južne strane otvorene su po jednom manjom puškarnicom, dok je peta razina otvorena velikim polukružnim renesansnim prozorima na sve četiri strane svijeta.

Utvrđeni kompleks župne crkve u Bedenici po funkciji svrstavamo u skupinu protuosmanskih pribježišta, koja se na području Hrvatskog zagorja podižu od druge polovice XV. pa sve do XVII. st., dok je njegov zvonik po smještaju u prostoru i tipologiji tlocrta tipičan predstavnik renesansnog tipa kule-zvonika s prolazom, koji je braniteljima omogućivao aktivnu obranu ulaza u crkvu i lakši pristup zvonu kojim se zvalo na uzbunu.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja