Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Budinščina – Sveti Križ

Oko 2 km jugozapadno od Budinščine nalazi se mjesto Sveti Križ Budinščanski, a na malenom brdu istočno od njega leži sakralni kompleks kapele Majke Božje Žalosne, negdašnja crkva Sv. križa. U srednjem i novom vijeku nalazila se u sastavu plemićkog posjeda Budinščina.

Iako se ova građevina prvi put spominje 1639. godine u kanonskim vizitacijama, vrlo je vjerojatno da je crkva podignuta najkasnije u XV. st. i da je zbog dobra strateškog položaja bila utvrđena u vrijeme stalnih prodora Osmanlija u Hrvatsko zagorje tijekom XVI. st. te je tako pretvorena lokalnom stanovništvu u sigurno pribježište.122 Nakon što su potkraj XVII. st. Osmanlije teško poražene, a granica njihova Carstva pomaknuta daleko na Savu i Dunav, crkva je kroz obnove 1711. i 1778. godine dobila današnji renesansno-ranobarokni oblik jednobrodne građevine s polukružnim svetištem, na koju se sa sjeverne strane naslanja sakristija s križno nadsvođenim trijemom, a sa zapadne strane zvonik s ulazom u crkvu.

Zvonik je manji toranj kvadratnog tlocrta, koji svojom masivnošću i zatvorenom formom jasno pokazuje da je obrambena građevina. U crkvu se ulazi kroz njegovo prizemlje, dok se u gornje razine zvonika ulazi kroz vrata na drugoj razini. O izvornoj obrambenoj namjeni zvonika dodatno nam govori otvorenost nižih razina s tek jednim manjim otvorom na zapadnom pročelju tik iznad ulaza. Otvorenija je samo završna razina jednom biforom na zapadnom pročelju, a na ostale tri strane polukružnim prozorima.

Crkva je u cijelosti okružena bedemima negdašnje utvrde poligonalnog tlocrta, koja se od sjevera prema jugu proteže u širinu od 30 m, a od zapada prema istoku u dužinu od 33 m. Budući da je utvrda sagrađena na vrhu brježuljka, zbog strmih bočnih stranica ima visoke kamene temelje, mjestimice učvršćene potpornjacima. Ulaz u kompleks nalazi se na sjeveroistočnoj strani, odakle je pristup negdašnjoj utvrdi najlakši.

Utvrđeni kompleks negdašnje crkve Svetog križa po funkciji svrstavamo u skupinu protuosmanskih pribježišta, koja se na području Hrvatskog zagorja podižu od druge polovice XV. pa sve do XVII. st., dok ga po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji tlocrta možemo odrediti kao visinski renesansi pseudokaštel. Zvonik crkve ponavlja oblik obrambenih zvonika XVI. st., zbog čega ga možemo odrediti kao tipičnog predstavnika renesansnog tipa kule-zvonika s prolazom, koji je braniteljima omogućivao aktivnu obranu ulaza u crkvu te lakši pristup zvonu kojim se zvalo na uzbunu.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja