Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Sopot - Kapela sv. Mihaela

Oko 2 km jugozapadno od Pregrade, na brježuljku povrh doline potoka Sopotnice, smjestilo se malo zagorsko mjesto Sopot, s utvrđenim kompleksom kapele sv. Mihaela u središtu naselja. U srednjem i novom vijeku Sopot se nalazio u sklopu krapinsko-kostleskog vlastelinstva, u kojemu ostaje do ukidanja kmetstva 1848. godine.

Kapela sv. Mihaela u dokumentima se prvi put spominje u XVII. st. kao filijalna kapela župe Desinić, a današnji oblik potječe iz XIX. st.573 Po zapisu vizitatora iz 1664. godine, izgrađena je na mjestu starije crkve, za koju se navodi da je bila župna crkva.574 Najvjerojatnije je sagrađena tijekom XVI. st. u renesansnom stilu kao manja jednobrodna građevina s nižim kvadratnim svetištem, sakristijom naslonjenom sa sjeverne strane na svetište i visokim zvonikom s ulazom u crkvu na zapadnoj strani. Sam zvonik zapravo je visoki toranj kvadratnog tlocrta, koji svojom masivnošću i zatvorenom formom jasno pokazuje da je obrambena građevina. Najviša razina zvonika otvorena je velikim polukružnim prozorima na sve četiri strane svijeta, dok su preostale razine otvorene malenim otvorima, odnosno puškarnicama.

Prizemlje zvonika otvoreno je sa zapadne i južne strane arkadom, dok se u njegove gornje razine pristupa nadsvođenim polukružnim stubištem, utisnutim u debljinu sjevernog zida zvonika. Kapela je u cijelosti okružena bedemima nekadašnje utvrde poligonalnog tlocrta, koja se od sjevera prema jugu proteže u širinu od 32 m, a od zapada prema istoku u dužinu od 40 m. Kako je utvrda sagrađena na vrhu brježuljka, na strmijim bočnim stranicama ima više kamene temelje, mjestimice učvršćene potpornjacima, dok je na sjeverozapadnom uglu podignut manji pseudobastion, okrenut prema smjeru odakle je pristup kapeli najlakši.

Utvrđeni kompleks kapele u Sopotu po funkciji svrstavamo u skupinu protuosmanskih pribježišta, koja se na području Hrvatskog zagorja podižu od druge polovice XV. pa sve do XVII. st., dok ga po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji tlocrta možemo odrediti kao visinski renesansi pseudo-kaštel. Zvonik crkve ponavlja oblik obrambenih zvonika XVI. st., zbog čega ga možemo odrediti kao tipičnog predstavnika renesansnog tipa kule-zvonika s prolazom, koji je braniteljima omogućivao aktivnu obranu ulaza u crkvu i lakši pristup zvonu kojim se zvalo na uzbunu.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja