Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Šemnica

Ostatci utvrde Šemnica nalaze se u brježuljkastome kraju na samom ulazu u kanjon Očure, iznad sela Gradečki, nedaleko Veternice i Gornje Šemnice koja je po nekadašnjoj utvrdi dobila ime. Tijekom druge četvrtine XIII. st. utvrđeno je središte istoimenoga plemićkog posjeda u sastavu Zagorske županije, a zatim krapinsko-kostelskoga vlastelinstva.

U dokumentima se prvi i jedini put spominje 1247. godine u ispravi Zagrebačkog kaptola, koji je po nalogu hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. odredio granice posjeda Farkaša Zagorskog te njegove braće Antuna i Benedikta. Analogijom prema nizu manjih plemićkih posjeda koji se u Hrvatskom zagorju javljaju u ispravama druge polovice XIII. st. u rukama kraljevih privrženika ili ratnika što su se istaknuli svojom hrabrošću u obrani Kraljevstva tijekom provale Tatara 1241–42. godine, moguće je da je posjed Šemnicu dobio za zasluge u obrani Kraljevstva danas anonimni vitez te je za zaštitu svojega posjeda sagradio Šemnicu kao svoje utvrđeno prebivalište. Što se potom događalo s ovom utvrdom, izvori šute. Mogla je stradati u požaru uslijed udara munje ili zbog nepažnje njegovih stanovnika, a moguće je također da je bila namjerno napuštena ili uništena nakon što su njezine zemlje Gisingovci kao novi gospodari Zagorske županije priključili posjedima svoje utvrde u Krapini, u sastavu kojih će se nalaziti sve do ukidanja kmetstva 1848. godine. Skromni ostatci srednjovjekovne Šemnice nalaze se na položaju Graci, kojim završava s triju strana strmi stožasti brdski ogranak Ivanščice, neposredno iznad sela Gradečaki. Položaju nekadašnje Šemnice može se pristupiti kratkom strmom stazom po južnoj padini brježuljka iz sela Gradečaki ili usječenim putem između istočne padine brda na kojem leži i susjednog brda. Vrh brda na kojem se nalaze ostatci Šemnice zapravo je dugačka i uska zaravan zatvorena sa sjeverne strane dugačkim, uskim, strmim te dijelom obrađenim kamenim hrptom, koji položaj negdašnje utvrde čvrsto odvaja od masiva Ivanščice. Na istočnom kraju zaravan se naglo proširuje u obliku slova L, čime se na tom kraju zaravni formirala prirodna terasa dovoljno velika za smještaj jedne manje srednjovjekovne utvrde, od koje se danas sačuvalo ovalno zemljano uzvišenje ravnog ili odrezanog vrha promjera oko 15 m, koje je sa sjeverne, istočne i južne strane opasano obrambenom grabom i nasipom, dok je prema strmijoj zapadnoj stazi obrambeni nasip s vremenom erodirao. Iako su se od ove utvrde sačuvali tek skromni zemljani ostatci, na osnovi konfiguracije terena i analogija možemo pretpostaviti postojanje jedne manje drvene utvrde s branič-kulom, koja se tlocrtno približavala pravokutniku blago zaobljenih uglova.

Po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji pretpostavljenog tlocrta, utvrdu Šemnica svrstavamo u skupinu visinskih jednodijelnih gradišta tipa mote, koja se na hrvatskom prostoru grade na prirodno istaknutom položaju kao privremene ili stalno naseljene uporišne točke razvijenoga srednjeg vijeka (XII. – XIII. st.). No zbog toga što je ona funkcionalno bila utvrđeno središte manjega plemićkog posjeda u sklopu Zagorske županije (castrum), nećemo pogriješiti ako Šemnicu odredimo i kao plemićki grad tipa mote.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja