Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Kaštelj kraj Zaboka

Kaštelj je bio utvrđena rezidencija plemićke obitelji Zabočki u današnjemu zabočkomu sjeveroistočnom predgrađu Grabrovcu. Njegovi skromni ostatci nalaze se na završetku platoa nad dolinom Krapinice, neposredno ispod brježuljka s crkvicom sv. Antuna Padovanskoga.

Ostatci Kaštelja nalaze se na posjedu koji je još 1335. godine dobio Petar Nuzilnov, rodonačelnik plemićke obitelji Zabočki.301 U dokumentima se prvi put spominje 1642. godine, a 1719. opisan je kao drvena utvrda. Iako povijesni izvori ne spominju vrijeme njegove izgradnje, vrlo je izgledno da su ga sagradili članovi plemićke obitelji Zabočki kao protuosmansku utvrdu nakon 1471., kad je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin dopustio slavonskomu nižem plemstvu podizanje utvrđenih sjedišta na svojim posjedima. U njihovim rukama Kaštelj je bio do 1655. godine, kad je preminuo Baltazar Zabočki kao zadnji muški potomak ove slavne obitelji.304 Potom su Kaštelj naslijedile njegove kćeri Helena, udana za Ladislava Črnkovečkog ili Črnkocija, te Eva, udana za Baltazara Vojkovića od Klokoča, čiji su nasljednici na njegovu mjestu u XVIII. st. sagradili baroknu kuriju L-tlocrta. Još 1861. godine ova je građevina bila cijela, s uređenim vrtom i malim perivojem, a danas su se od nje sačuvali tek skromni ostatci okruženi neprimjerenim gospodarskim građevinama seoskih domaćinstava, koje okružuju cijeli lokalitet. Oni se nalaze na sjevernoj polovici omanjeg ravnjaka trapezastog tlocrta, koji je sa sjeverne, istočne i južne strane blagim padinama odvojen od poplavne doline rječice Krapinice i susjednog terena, tako da mu se najlakše pristupa iz smjera zapada po prometnici zvanoj Kašteljski put. Od nekad velikoga jednokatnog kompleksa, čije kraće sjeverno i duže istočno krilo u tlocrtu opisuju slovo L, danas se sačuvalo vrlo malo, tek sjeveroistočni ugao, odnosno mjesta spoja sjeverozapadnog sa sjeveroistočnim krilom. Sudeći po načinu zidanja, debljini zidova i načinu svođenja, možemo zaključiti da postojeći istočni dio sjevernog krila pripada starijem sklopu Kaštelja, a to dokazuju i ostatci puškarnica na prvom katu. Iz svega rečenog slijedi da je starija građevina interpolirana u baroknu kuriju, te da se Kaštelj barem u jednoj fazi svojeg postojanja sastojao od manje zidane rezidencije u sjeveroistočnom dijelu kompleksa i dvorišta opasanog drvenim bedemima. Iako se od ostalih obrambenih detalja nisu sačuvali nikakvi ostatci, možemo pretpostaviti da je u to vrijeme toranj zabočkog Kaštelja bio pokriven šatorastim krovom sa sljemenom, kao i da je uz postojeće dvije razine (prizemlje, prvi kat) mogao imati još i treću obrambenu razinu,sagrađenu u vidu drvene, konzolno izbačene galerije, na koju se naslanjala krovišna konstrukcija.

Po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji tlocrta, zabočki Kaštelj svrstavamo u skupinu nizinskih renesansnih pseudokaštela, koji su se na području Hrvatskog zagorja gradili kao protuosmanske utvrde tijekom čitavog XV., XVI., ali i XVII. st.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja