Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Trogir – Kamerlengo, gradski kaštel u Trogiru. Njegova gradnja započela je 1420., a financirala se iz prihoda od soli. Sagrađen je kao izdvojena utvrda na periferiji srednjovjekovnoga naselja. Isprva se nazivao samo utvrdom (fortaliciu, arx), a današnje ime, po mletačkom blagajniku koji je stolovao u njem, dobio je najkasnije 1580., kad se trogirski kaštel prvi put spominje u tom svojstvu. U XVIII. i XIX. st. nazivao se i Velikim kaštelom (Castell maggiore). Njegova gradnja bila je dovršena 1437. Iako je potkraj XIX. st. planirano rušenje kaštela, to je spriječila trogirska općina, koja ga je 1934. preuzela na poticaj konzervatora don Frane Bulića i Ljube Karamana. – Gradski kaštel Kamerlengo nalazio se na jugozap. uglu utvrđenoga grada, od kojega je bio odvojen obrambenim jarkom ispunjenim morem. Sastojao se od jezgre te utvrđenoga predgrađa, od kojega je također bio odvojen obrambenim jarkom ispunjenim morem. Jezgra kaštela sagrađena je kao manja utvrda trapezoidna tlocrta, dimenzija 50 m × 47 m, s četirima ugaonim kulama pravokutna, peterokutna i višekutnoga tlocrta. Najstarija među njima jugozapadna je branič-kula, sagrađena još u XIV. st. kao dio gradskih zidina uz koju su Mlečani potom dogradili kaštel. To je masivno zidana četverokatna građevina osmerokutna tlocrta, promjera oko 14 m, sačuvana gotovo u izvornoj visini. Na njezinu vrhu izvorno se nalazila još i konzolno izbočena obrambena etaža pokrivena šatorastim krovom, od koje su se očuvale tek konzole koje su nosile prsobran s kruništem. Drugi i treći kat kule bili su presvođeni, a prizemlje i prvi kat bili su premošteni drvenom konstrukcijom. U kulu, čija su pročelja skošena, se ulazilo preko šetnice na vrhu bedema. Ulaz u kaštel na sjevernom je bedemu. Na sredini južnoga, zapadnoga i sjev. bedema sagrađeni su breteši s visećim lukom na konzolama. Utvrđeno predgrađe zapravo je bedem podignut na vanjskom rubu obrambenoga jarka. On je na udaljenosti od četiri do šest metara pratio obodne zidove kaštela.

Izvor: Krešimir Regan - Vlatka Dugački - Leksikon Utvrda Hrvatske