Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Stare obrambene zidine u Mandalini dolaze u fokus javnosti nakon nedavne odluke gradske uprave da u suradnji s JU Tvrđava kulture u etapama obnovi najstariji takav srednjovekovni bedem u šibenskom okružju izvan grada.

I red je, budući da su prema ocjenama stručnjaka mandalinske zidine također jedna od šibenskih fortifikacija, o čemu pišemo u ovome broju Šibenskog lista.

Stari Mandalinjani podigli su svoj zaštitni zid 1470. godine i s tim u vezi bilježimo jednu zanimljivost.

Kako je u to nesigurno vrijeme najveća opasnost šibenskim naseljima prijetila od Osmanlija, s kojima je granica dugo vremena bila čak u Donjem polju, Mandalinjani su se najčešće branili od njihovih pljačkaških zalijetanja. Iz toga vremena datira predaja kako su mandalinski žitelji prezimena Baraković postali prvo Pendžeri, potom Penđeri, i danas razmjerno brojni stanovnici Mandaline.

Podatak je naveden u knjižici jednoga od njih, Ante Penđera rečenoga Stari, objavljenoj 2002. pod naslovom "Mandalina, misto rodno".

Pozivajući se na poznatog šibenskog autora između dva svjetska rata, zaslužnog lokalnog povjesničara, kulturnjaka i svećenika don Krstu Stošića - utemeljivača šibenskog Muzeja kralja Tomislava od kojeg je nastala sadašnja ustanova - Ante Penđer prepričava zanimljivu crticu iz poznatog Stošićeva djela "Sela šibenskog kotara".

Stošić naime, spominje izvjesnog Jakova Barakovića rečenoga Pendžer, upisanog vjerojatno u neku crkvenu maticu 1744. godine, te navodi legendu o postanju njegova nadimka od kojeg je kasnije nastalo novo prezime svih Barakovića. I to s dobrim razlogom.

Naime, neki od Barakovića, povijesti nepoznata imena je, pucajući na Turke iz puškarnica mandalinskog bedema za napadače bio naročito opasan. Taj je odlično gađao iz svoje muškete kremenjače, možda i fitiljače i kada bi ga Turci ugledali kako proviruje iz puškarnice sijući na njih ubojitu vatru, uspaničeno bi povikali: "Pendžer! Pendžer!"

Tako je jedan davni ‘snajperist‘ iz plemena Bartulovića, junačka karaktera, mirne ruke i oka sokolova ponio nadimak koji na turskome označava prozor, no u predaji živoj i danas ‘pendžer‘ je za Mandalinjane puno više od toga: označava dičnu osobinu i vještinu odličnoga strijelca toga prednika današnjih Penđera. Osobinu važnu u svim teškim vremenima, kada treba preživjeti boreći se za goli život.

Tako su izgleda, mandalinsko-šibenski Barakovići ‘iščezli‘ promijenivši prezime. Šibenik se inače, diči s jednim Barakovićem, Jurjem (1548. – 1628.), po kojem je nazvana i ulica. Za tog se renesanskog pjesnika i svećanika sigurno zna da je porijeklom iz Rtine kod Zadra odakle se nastanio u Šibeniku i po svoj prilici nema nikakve veze s Barakovićima koji su postali Penđerima zahvaljujući davnom pretku ‘puške ubojite.‘

https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/