Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Bisag – Sveta Marija Magdalena

Župna crkva sv. Marije Magdalene nalazi se u središtu Bisaga, malenog naselja u dolini rijeke Lonje, oko 1,5 km jugoistočno od ruševina istoimene utvrde i kasnijeg dvorca. U srednjem i novom vijeku nalazila se u sastavu bisaškog vlastelinstva, u sklopu kojega je ostala sve do ukidanja kmetstva 1848. godine.

U dokumentima se crkva u Bisagu prvi put posredno spominje 1409. u naslovu njezina župnika, a neposredno 1501. godine u popisu župa Zagrebačke biskupije.101 U vrijeme borbi s Osmanlijama u XV. i XVI. st., zbog dobra strateškog položaja u dolini rijeke Lonje, utvrđena je zvonikom te tako pretvorena u sigurno pribježište lokalnom stanovništvu u slučaju iznenadna prodora osmanskih pljačkaša (akindžija) i važnu postaju za nadzor kretanja dolinom Lonje. Nakon prestanka osmanske opasnosti krajem XVII. st., stara je gotička crkva obnovljena u baroknome stilu, tako da danas ima oblik manje jednobrodne građevine s trostranim svetištem i pravokutnom sakristijom uz južni zid lađe.

Iako je zvonik crkve u Bisagu dimenzijama nešto manji od zvonika crkve u Breznici, svojim oblikom neodoljivo podsjeća na njega. Bisaški zvonik također je visoki toranj kvadratnog tlocrta s dvama ugaonim potpornjacima, koji svojom masivnošću i zatvorenom formom jasno pokazuje da jeobrambena građevina. U prizemlju zvonika nadsvođeni je ulaz u crkvu s lijepo izvedenim gotičkim kamenim okvirom iz XV. st. i baroknim portalom, dok se njegovim gornjim razinama izvorno pristupalo kroz vrata na prvom katu, do kojih je vodilo drveno stubište. Druga i treća razina zvonika rastvorena su puškarnicama, a najviša je razina otvorena velikim polukružnim renesansnim prozorima na sve četiri strane svijeta. Zvonik je u vizualnoj komunikaciji s nedalekom utvrdom Bisag i Kominom. 

Utvrđeni kompleks župne crkve u Bisagu po funkciji svrstavamo u skupinu protuosmanskih pribježišta, koja se na području Hrvatskog zagorja podižu od druge polovice XV. pa sve do XVII. st., dok je njegov zvonik po smještaju u prostoru i tipologiji tlocrta tipičan predstavnik renesansnog tipa kule-zvonika s prolazom, koji je braniteljima omogućivao aktivnu obranu ulaza u crkvu te lakši pristup zvonu kojim se zvalo na uzbunu.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja