Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Stara Ploščica – Greda

Položaj je reambuliran 10. ožujka 2011. g., a prije toga ga je T. Tkalčec rekognoscirala 2003. g. u nepovoljno ljetno doba godine kada zbog šumskog raslinja nije bilo moguće dobro sagledati oblik utvrde i načiniti pouzdan tlocrt. Tada je ipak načinjen tlocrt (koji se razlikovao od onoga koji je načinio Z. Lovrenčević u svojim rekognosciranjima (Lovrenčević 1990:160; Tkalčec 2004: 324, sl. 96), a ovom prigodom načinjene su sekundarne korekcije. Lokalitet je smješten u šumom prekrivenoj nizini podno sela Stara Ploščica (Bjelovarsko-bilogorska županija), neposredno sjeverno od manjeg vodotoka.

U osnovi dvojno gradište sastoji se od istočnog, većeg kvadratičnog uzvišenja zaobljenih uglova (27 x 33 m) i manjeg zapadnog, polukružnog tlocrta (16 x 23 m). Ova je cjelina okružena jarkom i bedemom, a neposredno južnije izvan bedema I nalazi se poveća povišena zaravan koja je također s otvorenih strana branjena zasebnim zemljanim bedemom (dvodijelni bedem II). Širina jarka I na zapadu varira od 3 m (zapad) do 5 m (jug), dok je jarak između glavnog kvadratičnog i manjeg polukružnog uzvišenja širine 6 metara. Bedem I je očuvan u visini do 1,5 m od okolnog terena, širina mu u osnovici iznosi 6 – 7 m, a u gornjem dijelu je širok 2,5 – 3 m. Bedem I je na istoku, na uglovima prekinut dvama pravilno postavljenim ispustima koji omogućavaju punjenje jarka I vodom. Središnja utvrda nadvisuje nadvisuje okolni teren za oko 1,5 m, odnosno jarak i za 4,5 m (dubina jarka od razine okolnog terena iznosi i po 3 m). Uzvišenje polukružnog tlocrta u svom istočnom dijelu nadvisuje glavnu utvrdu za 1 m, a prema zapadu dosta naglo pada. Zaravanak koji se nalazi južno od opisane cjeline niži je od južnog dijela bedema I i vjerojatno s te sjeverne strane niti nije bio odijeljen od sjevernog gradišnog dijela kompleksa obrambenim jarkom (iako se denivelacija jasno nazire u liniji manjeg šumskog puta koji danas tuda prolazi). Južni zaravanak je također podijeljen na dva dijela – istočni (15 x 17 m) i zapadni (14 x 19 m), međusobno odvojena plitkim jarkom širine 5 m. U prijašnjim istraživanjima ovakva situacija nije bila zamijećena, već je ovo južno uzvišenje deinirano kao jedna nerazdijeljena cjelina (Lovrenčević 1990:160, plan 12). Bedem II okružuje južni dio kompleksa sa zapadne (gdje je vrlo uzak – 1,5 m) i južne strane (širine 5 – 7 m). Na tim je dijelovima između njega i južnog uzvišenja formiran obrambeni jarak širine 4 – 5 m. Na jugoistočnome uglu je bedem II otvoren i blago izmaknut te se nastavlja prema sjeveru, štiteći istočnu stranu kompleksa, a ujedno usmjeravajući punjenje vodom jaraka i čitave branjene površine. Bedem II je možda nekad postojao i na sjevernoj strani na mjestu na kojem je danas podignut makadamski šumski put.

Zbog speciičnog tlocrta, valjalo bi iskopavanjima utvrditi radi li se o višedijelnom gradištu ili možda o preinakama i preoblikovanju jednog gradišta tijekom vremena. Postavlja se, naime, pitanje nije li južniji dio kompleksa možda stara jezgra prvobitne utvrde. Ili, pak, valja razmišljati o dvojnom gradištu sa svojevrsnim manjim podgrađem. U zadnjoj fazi svoje egzistencije, kompleks je vjerojatno funkcionirao kao višedijelno gradište s glavnom – dvojno oblikovanom središnjom utvrdom, branjenom jarkom I i bedemom I, te bedemom II koje obuhvaća i južno zasebno uzvišenje kompleksa.

Izvor: T. Tkalčec, Rekognosciranje srednjovjekovnih gradišta na području..., Ann. Inst. archaeol. VIII/2012