Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Svetina u Gori Veterničkoj

Svetina u Gori Veterničkoj naziv je arheološkog lokaliteta s ostatcima crkve Svih svetih i utvrde na jednom od krajnjih istočnih padina prigorja Veternice, neposredno iznad potoka Velike rijeke, između zaseoka Habulini na zapadu i Kranjčeci na jugu, oko 1,8 km jugoistočno od općinskog sjedišta Novi Golubovec.

Ova utvrda bila je sjedište manjega plemićkog posjeda obitelji Keglević u XVI. st. na južnim obroncima Ivanščice, u jugoistočnom kutu krapinskokostelskog vlastelinstva, stiješnjenog između posjeda lepoglavskih pavlina na zapadnoj i sjevernoj strani te loborskog vlastelinstva na istočnoj strani. Svetina se u povijesnim izvorima prvi put spominje kao utvrda na brdu Veternici, koju je 1588. godine srušio Jakov Sekelj tijekom sukoba oko posjedovnih prava na krapinsko-kostelskom vlastelinstvu s Franjom i Matijom Keglevićem, koji su zbog uništenja utvrde digli protiv Sekelja tužbu. Kasnije se utvrda ponovno spominje na zemljovidu Varaždinske županije iz 1783. ili 1784. godine, kad je njezina pozicija naznačena kao “napušteni dvorac Svetinje” (njem. Verlassenes Schloss Szvetinie).

Iako u vrelima nije potvrđeno vrijeme utemeljenja ove utvrde ni naručitelj njezine izgradnje, sigurno je da ova utvrda nije postojala 1399. godine jer se ne spominje u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda Luksemburgovca, kojom je darovao nekadašnju Zagorsku županiju s pripadajućim utvrdama Hermanu II. Celjskom, niti je postojala 1463. godine jer se također ne navodi među zagorskim utvrdama što ih je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvina potvrdio Janu Vitovcu, a ne spominje se ni među utvrdama koje je između 1494. i 1497. Jakov Sekelj vratio Ivanišu Korvinu.595 Iz svega rečenog slijedi da je nastala poslije 1497. i prije 1588. godine, a to je razdoblje kad su ovim dijelom Hrvatskog zagorja vladali Ivaniš Korvin (1494– 1504), Kristofor Korvin (1504–05), Beatrica Frankopan (1505–10), Juraj Brandenburški (1510–23), Keglevići i Imreffy (1523/24–36), te naposljetku Keglevići i Sekelji (1536–1610). Kako su posjedovni sporovi između Kelgevića i Sekelja od 1548. godine nadalje povremeno prerastali u prave male ratove, vrlo je vjerojatno da su Svetinu sagradili upravo Keglevići negdje u isto vrijeme kad su fortificirali svoju kuriju na brdu Šabac u Krapini, dakle krajem 50-ih ili početkom 60-ih godina XVI. st. za zaštitu svojih posjedovnih interesa na krapinskoj polovici krapinsko-kostelskog vlastelinstva.596 Očito su gradnju ove utvrde, kao i nedalekog Šapca u Krapini, Sekelji smatrali ugrožavanjem njihova posjedovnog prava, zbog čega su poduzeli napore za njihovo uklanjanje. Dok su rušenje Šapca uspjeli ishoditi sudskim putem 1581. godine, kod Svetine su pravdu uzeli u svoj ruke te ju sedam godina kasnije srušili sami. Je li utvrda potom bila obnovljena, iz postojećih izvora ne može se sa sigurnošću utvrditi.

Ostatci utvrde Svetina nalaze se na ravnjaku s triju strana strmog obronka istočne Veternice, između zaseoka Habulini na zapadu i Kranjčeci na jugu. Riječ je o prostranoj utvrdi, koja se sastoji od manje utvrđene jezgre te velikoga utvrđenog predgrađa trokutaste osnove, okrenutog šiljem u smjeru sjevera. Jezgra Svetine manja je utvrda koje skromni ostatci bedema opasuju 15 m dugačak i 10 m širok prostor približno pravokutne osnove. S vanjske strane jezgra je bila dodatno osigurana obrambenom grabom, koja je nedavno devastirana na zapadnoj strani prilikom izgradnje protugradne stanice i pratećih instalacija. Kako katastarske čestice unutar jezgre nose naziv Crkvenica, vrlo je izgledno da se pod zemljom nalaze ostatci crkve Svih svetih iz XV. st. S obzirom na malu iskoristivu površinu jezgre, ne čudi da je prostor oko nje bio dodatno osiguran vanjskom utvrdom, bedemi koje opasuju prostor oko nje u obliku velikog trokuta dimenzija 120 x 120 x 150 m, vrhom okrenutog prema sjeveru. Danas su se od njega najbolje sačuvali dijelovi sjeverozapadnog i južnog bedema te jugoistočne ugaone kule, najvjerojatnije potkovičastog tlocrta, koju na temelju analogija i stilskih karakteristika možemo opisati kao renesansnu obrambenu građevinu, a njezin postanak široko datirati u drugu polovicu XV. ili u XVI. st.

Po smještaju u prostoru, vrsti terena i tipologiji tlocrta, Svetinu svrstavamo u skupinu visinskih pseudokaštela, koji se na području Hrvatskog zagorja grade kao protuosmanske utvrde od druge polovice XV. do XVII. st. u razdoblju ranoga novog vijeka.

Izvor: Krešimir Regan - Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja