Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Mikola, tvrdi grad u današnjim Bogdanovcima, 6 km zapadno od Vukovara. U dostupnim izvorima se kao naselje prvi put spominje 1242., kad su ga stekla braća Filip, Toma i Petar od roda Miškovaca, čiji će potomci prema posjedu nositi plemićki pridjevak Mikolski od roda Miškovac. Iako se sama utvrda prvi put spominje tek 1427. kao kaštel (castellum Mikola), najkasnije je sagrađena tijekom XIV. st. kao sjedište velikoga vlastelinstva, u sklopu kojega se nalazilo i Borovo na Dunavu. U rukama Miškovaca utvrda je bila sve do njihova izumrća 1435., kad ju je naprije ug.-hrv. kralj Sigismund Luksemburgovac založio, a potom 1438. i formalno darovao palatinskoj grani Gorjanskih. Neki istraživači drže da su Gorjanski već 1427. stekli Mikolu te da su je između 1427. i 1446. neko vrijeme držali Talovci na temelju zaloga. Nakon što je 1481. izumrla palatinska grana Gorjanskih u muškoj liniji, Mikola je bila darovana braći Nikoli i Jakovu Bánffyju od Donje Lendave, koji su sjedište vlastelinstva prebacili u Borovo. Bez arheoloških istraživanja ne može se sa sigurnošću zaključiti je li utvrda potom bila napuštena. – Ostatci utvrde nalaze se zapadno od suvremenoga naselja Bogdanovaca, od kojega je udaljeno oko 300 m. Nalaze se na krajnjem sjev. završetku s dviju strana iznimno strme trokutaste lesne zaravni, koja se uzdiže iznad naplavne ravnice rijeke Vuke. Sama utvrda obuhvaćala je krajnji sjev. dio zaravni, dimenzija 218 m × 205 m, od koje je bila odvojena širokim i danas dijelom zatrpanim polukružnim obrambenim jarkom. U vrhu trokuta nalazila se nekadašnja jezgra utvrde ovalna tlocrta, dimenzija 45 m × 47 m, koja je od ostatka utvrde također bila odvojena polukružnim obrambenim jarkom širine 25 m. Sudeći prema starim kartama Bogdanovaca, čini se da je u ravnici između utvrde i korita rijeke Vuke stajala manja stražarnica, koje je kružni otisak još uvijek vidljiv u terenu.  

Izvor: Krešimir Regan - Vlatka Dugački - Leksikon Utvrda Hrvatske