Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Vukovina

Kaštel Vukovina još je jedna u nizu protuosmanskih utvrda podignutih tijekom XV. st. za zaštitu istoimenoga vlastelinstva te za nadzor važne prometnice, koja je iz Siska preko Turopolja vodila prema Zagrebu. Nalazila se u istoimenom suvremenom naselju, 4 km jugoistočno od Velike Gorice. Sve do izumiruća Alapića 1585. bilo je utvrđeno sjedište istoimenoga vlastelinstva.

U dokumentima se Vukovina kao kaštel (castellum) prvi put spominje 1500., kada se nalazila u posjedu plemićke obitelji Alapić. Vrlo je izgledno da ju je sagradio medvedgradski gospodar i lukavečki vlastelin Ivaniš Korvin, slavonski herceg (1490–94) i hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban (1495–98. i 1499–1504), te ga 1496. prodao za 1400 forinti Baltazaru Alapiću, nekadašnjem jajačkom banu i svojem vjernom familijaru. Godine 1578. Osmanlije su opustošile Vukovinu, no nije jasno je li tom prigodom stradao i kaštel, koji se nalazio u rukama Baltazarovih nasljednika sve do 1585., kada su Alapići s Nikolom izumrli u muškoj liniji.

Nakon izumrća Alapića između plemićkih obitelji Orehovečki od Svetoga Petra (Orehoczy), Draškovića Ljutomerskih i Erdődyja izbio je spor oko nasljedstva. Dok je trajao spor između spomenutih plemićkih i velikaških obitelji, zbog geostrateške važnosti ovoga utvrđenja na južnom prilazu Zagrebu, po nalogu Hrvatskoga sabora u siječnju 1593. ojačana je njezina posada. Unatoč tome, ta je nova posada bila preslaba da se odupre Osmanlijama, koji su iste godine u novom napadu na Turopolje osvojili i spalili utvrdu u Vukovini zajedno s nedalekim Želingradom. Potom je utvrda obnovljena, a posljednji se put spominje 1656. godine (Terra curiaels in Castello Wukovina).

Što se potom događalo s utvrdom u Vukovini, nije poznato. U posjedu Orehovečkih ona se svakako mogla nalaziti sve do 1680. U godinama koje su potom uslijedile, Orehovečki su je prepustili klarisama uz odštetu od 1000 zlatnih florena. Nakon što je krajem XVII. st. hrvatsko-osmanska granica pomaknuta daleko na Unu i Savu, više nije bilo potrebe za skupim održavanjem utvrde, zbog čega su klarise vrlo vjerojatno već početkom XVIII. st. napustile utvrdu.

Kako je izgledala utvrda u Vukovini i gdje se nalazila, danas ne znamo. Prema jednom opisu Vukovine s kraja XIX. st., stajala je u naselju na jednom omanjem brežuljku, na kojem su u to vrijeme još uvijek bili vidljivi ostatci nekakvih zidova od cigle i lomljenoga kamena, dok je Rožić u svojim istraživanjima locira na jedan manji otočić usred ušća rijeke Lomnice u Odru, vidljiv na karti Vukovine iz XVIII. st.

Kada plan Vukovine iz XVIII. st. usporedimo sa suvremenim planom,94 vidimo da se oni preklapaju upravo na mjestu nekadašnjega otoka formiranog u nekadašnjem ušću Lomnice u Odru, u današnjoj ulici Jurja i Vjekoslava Stančića, gdje je još uvijek vidljivo nisko zemljano uzvišenje gotovo pravokutnoga tlocrta i zaobljenih uglova, dimenzija oko 100 m × 50 m, a koje svojim oblikom i nekadašnjim položajem otvara mogućnost da se na njemu doista mogla nalaziti vukovinska utvrda. Danas je Vukovina najpoznatija po kuriji Alapić, no nema dokaza da je izgrađena na mjestu nekadašnjega kaštela.

Izvor: Dubravka Latinčić, Krešimir Regan: Turopoljske utvrde