Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Prirodne osobitosti Donjeg Miholjca: blizina rijeke Drave, široko plavljeno područje, guste šume, pješčane dine i lesne terase davale su povoljne uvjete za život ljudi u ovom kraju od prvih početaka paleolita pa sve do danas.O tome govore brojna arheološka nalazišta, a najznačajnija su: Brdača – srednjovjekovno naselje, Staro groblje - srednjovjekovna gradina, Rudina Maroslavci – ostatci neolita, mlađeg kamenog doba.Prvi su zabilježeni tragovi naseljavanja Donjeg Miholjca prije Rimljana tragovi plemena Andiezetesa.U rimsko doba ovim prostorom prolazi rimska podravska magistrala uz koju se grade brojne vojne postaje i naselja. Magistrala se protezala od Aquileile, grada u sjevernoj Italiji, do Singidunuma (Beograda) u dužini od 544 km. Građena je uz desnu obalu rijeke Drave. Na Ptolomejevoj karti s početka 2. stoljeća nalazi se Mariniana, danas Donji Miholjac.Dva stoljeća kasnije na Pojtingerovoj tabli iz 340. g. spominje se Marinianis, tj. Donji Miholjac. To su u prvo vrijeme bile vojne postaje oko kojih se kasnije razvijaju naselja.Početkom 10. stoljeća u Panonsku nizinu dolaze Mađari. Pokušaj prodora preko rijeke Drave nije uspio. Poraženi su od hrvatskog kralja Tomislava koji je tom pobjedom ujedinio Posavsku i Dalmatinsku Hrvatsku. Jača povezanost Slavonije s Primorjem osjeća se za vrijeme vladavine kralja Zvonimira. No ubrzo nakon njegove smrti Slavonija dolazi pod vlast Mađara (Arpadovića) i to za vrijeme mađarskog kralja Ladislava. Da bi se Slavoniju i u crkvenom pogledu odvojilo od Hrvatske, osnivaju se župe i biskupije, uglavnom na mađarskom području.Prvi zapis o Donjem Miholjcu vezan je za izgradnju prve crkve na ovom prostoru koja je građena polovinom 11. stoljeća i posvećena sv. Mihaelu.U opisu crkve navodi se da je ona imala visoke zidove i tornjeve, a bila je opasana dubokim opkopom. Tijekom 13. stoljeća pa sve do dolaska Turaka ovo je područje pripadalo plemenu Teten, a usko je vezano sa sudbinom obitelji Srednjanski i obitelji Hunjadi. Središte vlastelinstva nalazilo se u Osuvku (Osvany ili Asvany). - 1229. g. ugarski kralj Andrija potvrđuje knezu Marcelu Pakračkom od plemena Teten obiteljski posjed Osuvak.- 1436. osuvačko vlastelinstvo prelazi u vlast obitelji Morović.Granica osuvačkog vlastelinstva u čijem se sklopu nalazio i Donji Miholjac počinje na obali Drave, sjeverno od Viljeva, i proteže se do Valpova i do Našica.- 1536. g. Turci prodiru u Slavoniju.U vrijeme turske vladavine cijela je Slavonija bila podijeljena na sandžakate i pripadala je Budimpeštanskom pašaluku. Da bi učvrstili svoju vlast, Turci grade utvrđenja u Svetom Đurđu i Podravskoj Moslavini te osposobljavaju prijelaze preko rijeke Drave. Dolaskom Turaka dolazi do promjena, kako u načinu života, tako i u vjerskoj i nacionalnoj strukturi stanovništva. Oko crkve sv. Mihaela niču mnogobrojna satelitska naselja od svega nekoliko kuća. Značajnija su naselja bila: Maroslavci, Osuvak, Janjevci, Đurđanci,Veselovci, Farkaševci, Palište i dr. Danas su to imena pojedinih rudina. Velike i 4 kuće srednje veličine bile su sagrađene od šiblja. Turskih kuća bilo je trideset. Preko rijeke Drave postojao je prijelaz – skela, koju su Turci dali u zakup, ali se ne zna koliko je ona donosila koristi. Hrvatsko-banska vojska na čelu s banom Erdödy-jem i krajišnici s generalom Jakobom Leslom 1684. g. kreću u oslobađanje Slavonije. Slaba utvrda Donji Miholjac predala se kapetanu Gaši Balogu. To je ujedno bio i kraj turske vlasti u Donjem Miholjcu. Poslije oslobođenja od turske vlasti Slavonija je ponovo ušla u sklop Habsburške Monarhije, ali nije došla pod upravu hrvatskog bana i sabora. Carski dvor poklanjao je i rasprodavao slavonska vlastelinstva pretežno strancima. Tako su u Slavoniji stvoreni krupni feudalni posjedi.Zemlje, oranice, stare šume i naselja oko Valpova i Donjeg Miholjca, pod zajedničkim nazivom Vlastelinstvo Valpovačko, daruje car Karlo VI. 31. prosinca 1721. g. Petru Antunu Hilleprandu von Prandau. Petra Hillepranda naslijedio je njegov sin Ignac za kojeg kažu da je trošio i pijančevao pa su ga zvali «Barun veseljak». Oženio se Marijom, kćeri Sigmunda Pejačevića (vlasnika Rume, Retfale i Podgorača). Tom ženidbom počinje ozbiljniji život: preuređuje sudove, podiže nove škole, uređuje crkve i dr. Iz ovog braka Josip ima četiri kćeri i dva sina, Karla i Gustava.Nakon očeve smrti Karlo dobiva miholjački distrikt, a Gustav valpovački. Karlo je završio gimnaziju u Osijeku, studirao je pravo i glazbu, a također je i skladao. Kada se preselio u Donji Miholjac, često je odlazio zbog glazbe u Pečuh. Izumio je glazbeni instrument fisharmoniku s kojom je 1835. g. nastupio na crkvenom koncertu održanom povodom smrti cara Franje I. U čast baruna i bana Josipa Jelačića napisao je koračnicu. Bio je prijatelj J.J. Strossmayera. Umro je u Beču 1865. g. 

Izvor: Melia Vidaković, Stjepan Wershansky: Donji Miholjac